Obrisi robovlasništva

12:56 05. 05. 2026. FoNet | Bojana Milovanović

 Zbog zatvaranja fabrika na hiljade radnika i njihovih porodica ostaju bez posla i u potrazi za novim pristaju na izuzetno loše uslove, bez valjanih ugovora, uz problematičnu bezbednost, male plate i preduge satnice, izjavila je predstavnica Zrenjaninskog socijalnog foruma Tara Rukeci Milivojević.

U FoNetovom serijalu Stigma ona je kao primer navela zatvaranje zrenjaninske fabrike Drekslmajer, koja je nekad zapošljavala više od 6. 000 radnika.

"Moramo se zapitati šta se desilo sa tim ljudima? Onda dođemo do toga da su neki otišli da rade u malim firmama, u kojima, na primer, u ugovorima postoje klauzule da je zabranjeno bilo kakvo političko i sindikalno organizovanje. Odlaze da rade u velikim trgovinskim lancima za minimalac ili rade u onim fabrikama koje su preostale i koje sad plate spuštaju na niži nivo. I onda se sve svede na čuvenu rečenicu: 'Ako nećeš ti, pogledaj koliko CV-jeva je ovde", rekla je Tara Rukeci Milivojević.

Prema njenim rečima, posebno zabrinjava stanje na gradilištima, gde su, kako kaže, bezbednosni propusti gotovo svakodnevni.

"Gde god da se okrenemo, videćemo gradilište sa najmanje nekoliko ozbiljnih rizika po radnike. Mnogi od njih nemaju ni ugovore, što ih dodatno ostavlja bez zaštite", upozorila je Tara Rukeci Milivojević, ocenivši da institucionalni mehanizmi zaštite često kasne ili izostaju.

"Dok se pokrene procedura - od inspekcije rada do tužilaštva - radnik koji se povredio već je napustio zemlju, naročito ako je strani radnik, ili je primoran da pristane na nagodbu sa poslodavcem. Tako se reprodukuje obrazac u kojem su poslodavci praktično nedodirljivi", navela ona.

Tara Rukeci Milivojević dodaje da je efikasnost inspekcijskog nadzora minimalna i da iz njenog iskustva, tek 0,1 procenata prijava bude zaista kontrolisan, a radnici koji pokušaju da prijave nepravilnosti često trpe pritiske i pretnje, dok reakcije institucija izostaju.

Prema njenim rečima, poseban problem predstavlja "fingiranje" i prikrivanje povreda na radu.

"Kada vidimo natpise da u nekoj fabrici dugo nije bilo povreda, treba da se zapitamo koliko je puta hitna pomoć dolazila, a da su radnici iznošeni van pogona kako bi se prikrilo da su povrede nastale na radnom mestu", istakla je Tara Rukeci Milivojević.

Ona upozorava i na praksu diskreditacije radnika koji pokušaju da se pobune i na to da je u Srbiji sistem takav da poslodavac ima milion načina da pokaže kako je dobar, a radnik milion načina da bude "ocrnjen", predstavljen kao problematičan, nesposoban, narkoman ili alkoholičar.

Takav sistem, prema njenoj oceni, vodi ka daljem urušavanju radničkih prava.

"Ovi obrasci nas guraju ka dnu, koje smo, čini se, već dotakli, sa ovim obrisima robovlasništva i velikih gazda kojima ne može niko ništa", navela je Tara Rukeci Milivojević.

Ona istakla da je neophodno uključiti radnike kao ravnopravne aktere u društvenim i političkim procesima, dodavši da je njihovo isključivanje iz tih tokova, takođe, vid stigmatizacije.

"Ljudi koji svojim radom nose privredu i kvalitet života svih nas danas su gotovo potpuno isključeni iz odlučivanja. Vreme je da se to promeni", poručila je Tara Rukeci Milivojević. (kraj) djv/bom

Share: