Kad telefon zaćuti

12:23 24. 03. 2026. FoNet | Bojana Milovanović

BEOGRAD - Baka stara 82 godine, iz jednog sela kod Zaječara, požalila se da joj ne radi fiksni telefon, jedino sredstvo komunikacije, ipak "kvar" je bio u tome što nju niko nije zvao, telefon nije pozvonio duže od mesec dana, tako usamljenost starijih osoba opisuje psiholog i saradnik Crvenog krsta Srbije Nataša Todorović.  

"Do njene kuće je zemljani put i tamo se vrlo teško dolazi. Ona ima poljoprivrednu penziju i ogromnu usamljenost. Tu baku mesec dana niko nije pozvao da je pita kako je. Kada vas, barem jednom nedeljno, neko pita kako ste, to je značajno sa psihološke strane. To pokazuje da ste vredni, da postojite", kazala je Todorović u FoNetovom serijalu Stigma.

Baš ta baka, ali i mnoge druge starije osobe poput nje, bile su žrtve prevare i lake mete onih koji žele da zarade na njihovoj usamljenosti. Kada živite sami i lošeg ste zdravlja, dovolljni su lepa reč i ljubaznost, pa da nasednete i od svoje poljoprivredene penzije, koja iznosi 23.000 dinara, kupite "čudotvoran" dušek, koji košta 7.000 dinara.

"Stariji se jako žale kada ih raznorazni prodavci zovu telefonom i nude različite proizvode. Oni su jako ljubazni i teško im je spustiti slušalicu. To je veliki problem i za starije osobe u selu i za starije osobe u gradu. Ti trgovci targetiraju usamljene i starije osobe. Po meni je to veliko nasilje, ako vi targetirate nekoga ko nema dovoljno novca ni za hranu", smatra Todorović.  

Sa starošću sve su veće zdravstevene tegobe i potreba za lekarom. Nažalost, srpska penzija je takva da neretko zahteva odricanje i biranje izneđu neophodnoh stavri. Šta priuštiti sebi - hranu ili lećenje?

"Ako je vaša poljoprivredna penzija 23.000 - 24.000 dinara, vi praktično morate da ulažete u svoje zdravlje i svoje siromaštvo. Da biste otišli kod lekara, vi morate da odvojite od svoje penzije - odnosno da sebi ne priuštite neku hranu da biste otišli kod lekara. Starijim osobama je zdravlje vrlo važno, na prvom mestu, tako da će oni pre dati za lekara i specijalistički pregled nego što će dati za hranu", navela je FoNetova sagovornica.
 
Ona ističe i da dosta starijih osoba živi u "zdrvstvenim pustinjama", gde se pristupačne lekarske usluge i ambulante ukazuju samo poput fatamorgane. 

"Kad imate više od 75 godina, kada ste hronično bolesni, a živite u nekom ruralnom području, bez obzira da li je to neko selo na jugu ili zapadu Srbije, vi nemate dovoljan broj ambulanti. Transport nije redovan, negde i nemate transport. Da biste otišli do lekara, vi morate da platite taksi. U većini slučajeva taj taksi je oko 3.000 dinara i jednom poljoprivrednom penzioneru je nemoguće da ga je priuštiti", objašnjava Todorović. 

Ona poručuje da nepovoljna i upozoravajuća statistika zahteva to da se društvo u budućnosti prilagoditi starim osobama.

"Vrlo je važno da znamo da je 2025. broj dece do pet godina bio manji nego broj starijih od 65 godina. Do 2080. broj starijih od 65 godina premašiće broj dece od 18 godina. Sve treba da bude prilagođeno starijima, ne zato što mi ne mislimo o deci, nego zato što nećemo imati dovoljan broj ruku koje će da nas neguju. Takođe, ne možemo da stavimo sav taj ogroman teret na mlade, zato već sada moramo da planiramo politike koje će omogućiti mobilne timove na selima i obezbediti da stariji ljudi dostojanstveno žive", zaključila je Todorović.

Među starijama od 65 godina u Srbiji njih 74,5 odsto ima poteškoće u pokrivanju osnovnih mesečnih troškova, a epilog je to da čak 34 odsto njih smanjuje ili potpuno odusataje do troškova za hranu, komunalije ili lekove, pokazalo je istraživanje "Troškovi dugotrajne nege i rizik od siromaštva starijih osoba u Srbiji“.

Takvi podaaci odnose se na one koji isključivo imaju penziju kao izvor prihoda, a takvih je 74,8 odsto starije populacije. Istraživanje su sproveli Crveni krst Srbije i SeConS grupa za razvojnu inicijativu, na reprezentativnom uzorku od 600 ispitanika.

„Iako 76,2 odsto starijih osoba ima potrebu za pomoći u svakodnevnim aktivnostima, velika većina 94,3 odsto oslanja se na neformalnu, neplaćenu pomoć članova porodice, jer su formalne usluge često finansijski nedostupne. Rizik od siromaštva i nedostatka adekvatne nege naročito je izražen kod žena, osoba koje žive same i stanovnika ruralnih područja, gde su formalne usluge dugotrajne nege ograničene ili nepostojeće“, ukazuje se u izveštaju. (kraj) djv/bom/dj

Share: